18. 9. 2003
i nastavlja se prica...
negdje oko 8. septembra sam onda konacno skupila hrabrost i uputila se na dugi, malo ozbilniji bike-tour kroz ukrainske pustinije... odnosno kroz razna sela, polja, suma i jezera, preko rijeke dnijeper i dnister do crnog mora...
prvi dan sam uspijela "cyklirati" (cycle) nekih 35 km i predvecer stigla u neko selo, somewhere in the middle of nowhere... i tamo pitala u nekom ducanu ima li nekog ko izdaje sobu. mislila sam na neku babusku koja bi htjela zaraditi po neki dinar... medjutim, takvih u tom selu izgleda nije bilo... a zato se pojavio, out of nowhere, neka vrsta "selo-nacelnika", brkoviti i veseli vasilj, koji me odveo u seosku "bolnicu", upoznao me sa "bolnicarkom" i dogovorio sa nekim vojnicima da bi mi oni dali nesto da jedem...
evo, rekla sam "bolnica" a ne bolnica jer zgrada je vise licila na seosku kucu pretvorena u bolnicu kako bi u njoj likovi poput florence nightingale ili juliette binoche u "the english patient" vrsili svoje duznosti. kao da sam tu upala u prosli vijek, u neki "lazarett", negdje daleko od civilizacije... lezaji su bili pri raspadu, sa metalnim okvirima okreceni na bijelom, zidovi i stropovi popucali, i dezurna sestra, neka debela teta, umotana u bijeli "mantil" i turquoise-narancastu maramu oko glave... koja mi je, pred vecer, pruzila mi je neki porculanski "ibrik" kako bi se mogla oprat ruke i zube.
navecer su me onda vojnici, cije su improvizovane kasarne bile na istom terenu, pitali hocu li nesto "kusati" i zvali me u sitnu kuhinicu u kojoj su przili krompir spremili paradaiz-salatu. bio je tu i jedan "komandir", bahati djecak od dvadesetak godina, koji je ostalim obicnim vojnicima (koji su imali oko 18 godina) bio nadredjen i koji me na veceru zvao u svoju sobu. tamo sam vecerala "u visokom drustvu", slusala njegove dosadne price o "podredjenima" i da gledala fotke njegove cure... za desert sam dobila citavu lubenicu koju ovdje zovu "kavun" (a malo juznije "arbust")...i koju sam poklonila svojoj debeloj "florence nightingale u godinama"...
sutradan sam isla dalje, opet nekih 35-40 km... i navecer, prilicno umorna (eh da, nisam imala kondicije...), stigla u selo livenci. tamo sam, kao i svako vecer, opet postavila standardno pitanje, "gdje bih mohla zupinijetis na nic"... uputili su me na neku "janu", lokalnu profesoricu njemackog jezika, koja je, tako su ponosno naglasili, "dugo vrijeme bila u njemackoj". nazalost, ta jana nije bila kod kuce i tako sam ostala kod njenih komsija. tu je bio jedan fini mrsavi "andriji" (ne andrej nego andriji), njegov otac vasilj (da, tu se svi muskarci zovu vasilj, sa naglaskom na drugo slovo) i andrijove dvije debele tetke. andriji je lijepo govorio njemacki i fino smo komunicirali. i on mi je pokazao fotke svoje drage, ljupke plave andjele, za koju bi se, kako rece, uskoro trebao vjencati. na vecer je andriji spremio veceru (opet przeni krompir...(-:) dok su njegove debele i grube tetke popravile neki prozor i okrecile neki zid... inace sam u ukraini cesce vidjela zene raditi muska posla. ja sam za to vrijeme brala debele bordo-bojne slatke maline koje sam onda pomjesala sa njihovom "smetanom", domacem, bogatom, pomalo zutkastom slatkom vrhinjem, i velikom kolicinom secera: bozanstvena kombinacija...((-: (evo ako me neko pita sta mi se u ukraini najvise svidjelo...((-:)
navecer nam se pridruzila i jana... da, da, glasovi su joj prenijeli da je u njeno selo stigla jedna "njemka"... (da, taj dan sam bila njemica...) i upoznala sam i njenu majku ljubu, 8-godisnju kcerkicu vlatku i muza vitaly-a. zaista su i jana i ljuba jako dobro govorile njemacki jezik i bila sam odusevljena sto sam se i dalje mogla sporazumijeti vise ne sa rukama nego sa jezikom... odmah smo se sprijateljile i sutradan otisle na izlet u susjedni gradic hotin da posjetimo lokalnu atrakciju, tursku tvrdjavu, kod koje su prije vise stotina godina ukrainci pobjedili turce.
poslijepodne sam se preselila kod jane i sa njom i njenima provela ostatak dana. ona je u glavnom kuhala i pekla kolace i spremila sutradansku rodjendansku proslavu svoga oca i za to vrijeme stalno pricala. ja sam tu sjela, slusala njene price i "kusala" svakakvih njenih delikatesa... nema tu sta nije bilo... od oprzenih "frikadelica" do ribe do sitnih zutih "blincika" (kao palacinke), torti i domaceg vina... (-:
i naucila sam svasta o njoj i ukraincima... jana je godinu mladja od mene ali cinilo mi se da je vec najmanje 15 godina "dalje"... donijela sve bitne zivotne odluke, 9 godina je vec u braku, ima kcerkicu i stabilan posao, u kuci zivi sa roditeljima, i slobodno vrijeme provedi sa rodbinama, komsijama i kumovima. "najbolje prijateljice" (tipa "sex and the city" ili "friends") joj izgleda uopste ne trebaju, socijalni zivot joj se vrti oko svoje i muzeve porodice, ulice i malog broja drugih mladih bracnih parova. muza vitaly-a je upoznala u prvom razredu osnovne skole gdje su djelili skolsku klupu. od 17e godine su u vezi i od 22e godine u braku. kaze jana da je on bio njezin prvi muskarac i da je do vjencanja jos bila nevina... al usprkos (ili mozda "zbog"??) svega toga, brak, u sta sam se mogla uvjeriti u dva puna dana suzivota sa njima, jako dobro funcionise... bila sam impresionirana.
da vidimo kako im zivot konkretno izgleda: vitaly je po zanimanju svercer. svercuje cigarete preko moldavske granice i zato cesto kasno dolazi kuci ili rano izlazi. ovaj posao, kao sto je objasnila jana, zahtjeva ustati u sred noci, cekati na granici, dogovoriti se sa policajcima, i jako je naporan. i zvucilo kao da govori o poslu postenog radnika u nekoj fabrici. al tako ona to dozivljava. on to "mora" raditi kako bi prehranio porodicu. janin otac, vitalyn punac, radi na njihovoj zemlji i citav dan je napolju. majka ljuba muze krave, pravi mljecne proizvode i prodaje ih na pijaci. janina plata u skoli je od 60 dolara mjesecno. sve u svemu, bijedan im je porodicni prihod... al opet se nekako dobro zivi. jednom godisni, rece jana, ide se na more, u glavnom u odessu, glamurozno ukrainsko ljetovaliste. za vise djecu, rece jana, mozda nece biti para, ali cinjenica sto je vlatka jedino djete, nije nikakva steta za malu. vlatka, rece jana, ionako ima hrpu prijateljia medju svojim rodjacima i djeci janinih kumova kod kojih cesto i prespava. i zaista je mala bila jedno veselo stvorenje koja se stalno nesto igrala sa debelim macama u dvoristu i provozila se na mom biciklu...
stvarno sam se cudila. petoro ljudi u trosobnoj kucici bez kupatila i opet svi tako veseli. napolju je bilo neki improvizovani tus i, malo dalje neki "WC" (bolje da vam ga ne opisem)... al opet im je dobro. i svugdje jos i hrpu zivotinja.... od maca do cuki do divljeg svinja koji... i svi veseli i lijepo nahranjeni... ((-:
sutradan sam se prebacila u susjedni gradic kelmenci. tamo su me cekali andriji i zarucnica andjela u stanu andrijevog zeta vanje. vanja je bio neki veseli i simpaticni brko, bivsi policajac i dobar kuhar, koji je cijelo poslijepodne samo gledao ruske serije na tv-u. inace mi je pricao andriji da je za vrijeme sluzbe u policiji uhvacen kako je svercao cigare preko moldavske granice i zato dobio otkaz. sada, rece andriji, radi kao taksista na relaciji cernivci-kelmenci i bolje zivi nego prije i vise ne mora svercati. vanjina zena, andrijeva sestra, rece andriji, radi kao spremacica u milanu. isto vazi i za andrijevu majku i veliki broj drugih zena iz njegovog kraja.
pitala sam ga za "bijelo roblje" i tuzne sudbine mladih ukrainki na zapadu i rekao je da naravno, ima i toga, al da najveci broj ukrainskih zena na zapadu ipak rade "cestite" poslove. ukrainke u milanu na primjer, rece, rade u raznim domacinstvama al jednom sedmicno se sve okupljaju na nekom centralno trgu i cijeli dan pricaju samo ukrainski.
onda mi je pricao o jednoj curi iz njegovog sela koja je navodno "to" radila za pare, negdje u italiji ili grckoj i o kojoj to svi znaju... a ta je cura sad kupila tezgu na pijaci, prodaje garderobu i dobro stoji. i nema vise od 25 godina. na pitanje hoce li cura ikad naci muza, on rece "da, naravno, znaju kod nas al ne znaju u drugim selima".
sutradan sam navecer stigla kod nekih ljudi koji su drzali prodavnicu. ja tamo pitala za smjestaj i rekli mi da mogu ostati kod njih. navecer mi je otac iznenadio kad sam ga zatekla, kasno navecer u maloj radijonici u dvoristu gdje je stajao i vrtio masinu za proizvodniju makarona! sirove makarone je prostrelio na resetke i te resetke ujutro postavio u dvoriste kako bi se susili na suncu... uz donijeg vesa i kokoski koji su se tamo prohodali... 15-godisnja kcerka irina zvana ira i 11-godisnja natasa su mi se navecer na dugacke pridruzile i ira mi je pokazala njene slike sa neke kao "maturske vecere"... sve neke njene drugarice, dotjerane do bola, u stiklama.... a kasnije se ira sa mnom hjtela slikati i zato se presvucila i nasminkala. (-:
inace sam u svim ovim danima jako puno vremena provela sa raznim djevojcicama, sve od 7e do 15e godine... i bas smo se lijepo druzile. u glavnom sam s njima nesto pokusala pricala na njemackom ili engleskom i majke su sve bile odusevljene sto sam im pruzila priliku za malo "konverzacije".... (-:
a konverzacijom se to i ne moze nazvati... vise je licilo na pogadjanje i gestikulisanje, uz jako puno pokazivanja na slikama ili u zivu, "slavenskog esperanta" i definitivno vise ukrainskog i ruskog nego engleskog i njemackog... fakat je uvijek ispalo da sam ja vise znala njihov jezik nego oni strani jezik.... (da, moram se malo hvaliti... (-:) a stvarno sam se lijepo zabavljala... inace mi je to i bilo nacin da se uklopim u kucni red i da roditelje uvjerim u moju bezopasnost... mogla sam biti neki lopov koji bi, dok ostali spavaju, ispraznio kucu... al ovako su brzo skuzili da sam dobra djevojka, "uciteljica" (hehehe), i da mi se slobodno smije pustiti u kucu. sa vremenom sam vec poznavala sve ukrainske udjbenike... i djevojcice su se zacudile kako sam na prvi pogled pronasla najzanimljivije engleske tekstove i ukrainski prevod znala na pamet... (-:
i bas mi je bilo zanimljivo iskustvo provesti vrijeme sa vlatkom, irom, natasom i innom, drugom natasom, anjom i jos nekoliko ih... godisnja doba sa kojom inace uopste nemam kontakta.
sutradan mi je bio tezak. pola dana sam se nesto namucila preko grada dnistropetrovska, groznog mjesta, sve neka propala teska industrija. kao neki grad mrtvih, ghost town, kao tuzla ali puno gore... veliki power plant na rijeci dnistera i nakon toga, pustinija... cijeli dan sa cyklirala uz granice sa moldavijom. granica je rijeka dnister i tu su putevi bili jako losi. vise puta sam se trebala vratiti i mjenjati put kako ne bih zavrsila u moldaviji. kasno navecer sam opet stigla u jedno selo i jako sam bila umorna, al odusevljena pejzazom. prije potraznije smjestaja sam se prijustila pola sata sama sa sobom. dugo sam sjela na obali rijeke (a nisam plakala... (-:) i samo buljala u moldaviju.... zamislite njezno ljuljajuca drva i bistru vodu polako tekuce rijeke...
inace sam nakon prolaska preko dnistera jasno osjetila kako se vegetacija mjenja i kako se ova zapadna ukraina pod uticajem poljske i austro-ugarske zavrsi i kako sam usla u drugi regijon.
evo, ako se ikad bude ostvarilo "europe of the regions", onda ce tu biti neki zamisljeni "boundary line".... neka linija razgranicenja... slatke kucice poput kuca lutaka sa srebrenim ornamentima sam ostavila iza sebe i priblizila se sirokoj stepi. i jezik se tu promjenilo. vise se nije pricalo cisto ukrainsko nego neku mjesavinu ukrainskog i ruskog odnosno sto vise ruskog.
imala sam ogromno srece i sa smjestajem te noci. vec u drugoj kuci na cija sam vrata kucala, pojavila se zena od cetrdesetak godina i profinjenog izgleda, i otvorenim rukama, rece: "dobro dosla". predstavila se kao "luda" ili "ludmila", ugrijala mi vodu za kupanje, hranila me "borshtom" (njihova narodna corba) i domacem hljebom i cinilo mi se da sam stigla u raj. tu su bila jos njena kcerka natasa i neka komsinica i proveli smo vecer grickajuci bijelo i crno grozdje i svjez orah i igrajuci se sa cukama i macama. kasnije nam se pridruzio jos jedan malo senilan ali dobar komsija koji mi je - jedva sam ga razumijela - opisao kako je oko 1943e (?) godine izgledao dolazak njemackih vojnika u ovaj kraj i kako su, zajedno sa rumunima i moldavcima koji su bili na njihovoj strani, masovno poklali ukraince i jevreje. na to se ludmila nadovezala i ispricala kako je gore, na brdu, nedaleko od njihovog sela, otkrito jevrejsko masovno groblje u kojim je tada zavrsio veliki broj stanovnika. i dodala je da je njen ujak ozenio jevrejku koja se u okviru njemackih projekata za tkz. "wiedergutmachung" (ko neka akcija za pomirenje), 1992e godine, zajedno sa muzem, preselila u njemacku, gdje su joj njemci obezbijedili kucu i posao.
da, cudilo sam se kako je u ovim krajevima za nas relativno daleka povjest i dalje ziva u sjecanju.
u drugim krajevima ukraine sam i upoznala ljude ciji su prijatelji, komsije ili ocevi za vrijeme 2. svjetskog rata odvedeni na radnu obavezu u njemacke vojne fabrike a sada, nakon 60 godina, traze kompenzaciju. al isto tako su mi neki rekli da su, ukoliko se ove stvari uopste moze uporediti, sovjeti, posebno za vrijeme stalina, bili jos gori od njemaca...
sljedeca dva dana sam prespavala u gradicima mohiliv-podilsk i jampil, obadva puta u malim hotelima. platila sam nekih 4 eura za jednu noc i to za sasvim pristojne sobe. stvarno mi je bilo kao da sam neki trgovacki putnik ili necija tetka iz nekog romana agatha christie-a negdje iz 30ih godina, koja za skromne pare odsjeda u nekom provincijalnom hotelu i navecer, u drustvu ostalih gosta, u zajednickoj hotelskoj dnevnoj sobi, sjedeci na purpurno-plisenom sofu, odgleda crno-bijeli klasik na TV-u... (-:
sto se tice kolicine dnevno odradjenih kilometra, polako sam je povecala... za to vrijeme sam drzila neki prosjek od 50 km dnevno... jutro poslije boravka kod ludmile sam, kad sam pitala za put, u sljedecem selu upoznala neku tetu i njenog muza koji su bili sve odusevljeni kako ova "prijatna djevuska" putuje kroz njihovu zemlju. na pitanje "od kuda" sam, vise nisam, kao na pocetku putovanja, naivno odgovorila "bosna" nego odmah skratila pricu i rekla "jugoslavija" kako bi izbjegla duga objasnjenja. i opet su bili odusevljeni. onda mi je stari seljak pun postovanja rekao da on smatra da "mi" imamo jako dobrog predsjednika. i ja se nesto pitala na koga on to misli... i da vjest o dzindzicevom ubistvu mozda jos nije stigla do ovo izgubljeno selo. na moje pitanje na koga on misli, on se malo zamislio, nije se mogao sjetiti imena... al onda se sjetio nekih detalja i rekao je da je taj cestiti gospodin "jurist" i..... ...da trenutno boravi "u hagu"... !!! ((-:
ja sam ga onda pokusala "re-educirati" i uporno trvdila da taj "gospodin" "nije dobre, nije haros"... al nista nije pomoglo.... ((-:
dan poslije toga sam stigla u selo tribusivka gdje sam nasla smjestaj kod brojne porodice sa kcerkama julija i zenja i malom sincicu sasha. mala zenja se odmah u mene "zaljubila" i ja u nju (-: i vecer i jutro smo provele skupa, igrajuci se sa sashom i cukom i citajuci engleski... navecer je majka spremila veliku veceru, napolju, "kao za svadbu" kao sto rece zenja... i ujutro mi je otpratila do raskrsnice. ova je porodica zivjela od zarade oca koji je radio kao vozac traktora i onoga sta je majka skupila u "horodu", citaj, vrtu. inace su imale jos tri starije i udate kcerke koje su valjda isto malo pomogle.
i sad sljedi posljedna stanica ovoga djela moje ture. a to je malo gradic "kodima", vec prema jugu, odessi, isto na granici sa moldavijom. tu sam, jos na ulazu u grad, upoznala presimpaticnu valentinu i njenu 10 godisnju kcerku anju koja mi je onda zvala na domace "varenike". to su "ukrainske tortelline" koje sam ranije opisala. ima ih filovanih sa krompirom, mesom ili sirom. i opet obilna kolicina domaceg crnog grozdja. inace sam u kodimi odsjela u lokalnom hotelu, vrlo "slikovitom mjestu", opet kao iz predproslog stoljeca. naj-"slikovitije" je bila recepcionistica i gazdarica "valentina" (da, i ona se zvala valentina) sa cudnom visoko nakacenom frizurom pokriven sa velikom maramom, zavezano iza glave. oko 55 godina, jos vrlo zgodna i jako nasminkana, nosila neku vrlo demode haljinu teged boje sa bijelim lopticama, jako strukirana sa visokom krognom... kao olivia newton-john u "grease-u"... i nekako se drzila sa jako puno dostojanstva i sjajno se snalazila sa pijanim muskim gostima. bas kao neka velika dama koja medjutim radi kao "majka prostitutka"... mislim da je bila svjesna neobicnosti svoga izgleda jer uporno mi je sprijecila da je slika. what a waste... (-:
u kodima sam ostala 2 dana, jedan od kojih sam provela ljencareci u krevetu, a drugo trazeci javna banja za koju su mi pricali (za ljude koju nemaju kupatila u kuci)... koji medjutim nije radilo. a u hotelu nije bilo tusa. inace im je voda radilo samo ponekad, kad ga je valentina ukljucila. treci dan sam spakovala stvari i uzela jutarniji voz za odessu. bilo mi je pukao film i strasno sam se pozeljela mora i topline. bilo je vec oko 21. septembra i jos nijedan put u ovoj godini more nisam ni vidjela...
i tako sam nakon 6 sati voznije konacno stigla u juzne krajeve... gdje sam se onda 9 dana samo odmorila... ((-:
"sportsmenka" izabella
(hehehehe, nikad u zivotu sebe nisam gledala kao "sportsmenku"... a takvom su me krstili ukrainci... valjda kako bi drugima i sebi mogli objasniti zasto bi pametna osoba na mjesec dana dosla u ukrainu.... fakat treba biti ili "sportsmenka" ili ..... malo otkacena...... ((-:)
Tuesday, 30 September 2008
Ukraina 5 dio: Galicija
14. 9. 2003
evo dragi moji...
nakon duge pauze evo vam nastavak grandijozne price (uvijek sam bila skromna...) o lijepoj ukraini... citali ste o ekotopiji... (ukraina 4. dio) - sad slijedi povratak iz ekotopije u civilizaciju...
(i daljni skokovi u druge divljine...)
znaci nakon 9 dana zivota u sumi sam se 6. 9. 2003 prebacila, zajedno sa svojim "roverom" (citaj: ukrainski za "bicikl"), u mali gradic ivano-frankivsk, koji se nekad, za vrijeme austro-ugarske, zvao "stanislau"... tamo sam uzela hotelsku sobu, vrelo se istusirala i nakon toga odjurila prvo u knjizaru, pa u restoran prekrasnog hotela "roksolane" i na kraju jos na pijacu gdje sam kupila dvije rolkice, kapu i rukavice - sve za neke bjedne pare - made in poland, ali pristojan kvalitet... ovdje u karpatima zna za to vrijeme vec biti hladno. sutradan na dorucku sam upoznala dvoje novinara iz poljske. jarek, mojih godina, i lidija, njegova 28-godisnja koleginica, su "turovali" zapadnu ukrainu i i razne lokalne radio stanice, po kojima su gostovali i prikazivali emisiju. tema je bila "zasto poljska treba pristupiti evropskoj uniji" odnosno, kako cinicno rece jarek, "zasto je to dobro za poljsku i lose za ukrainu"... brzo smo se "urajili" i zajedno nastavili put. bicikl smo strpili u gepek i uputili se preka gradu cernivci, nekada, za vrijeme austro-ugarske "czernovitz" (njemacki) odnosno, na ruskom, "czernovitzy".
i svasta sam ja naucila za vrijeme te voznije: jarek i lidija su obadvoje pripadnici ukrainske manjine u poljskoj i savrseno govore i poljski i ukrainski. ukrainski jezik je inace negdje na pola puta izmedju poljskog i ruskog a blize poljskog.
i pricali su mi sljedece: nakon 2. svijetskog rata je u citavoj toj teritoriji doslo do velikih izmjena populacije (nesto od toga svi mi znamo jos iz srijedne skole, al opet je drugacije kad se to cuje od osoba ciji su to praci licno prezivjeli). 1945e godine su znaci ukrainci u ukraini izbacili poljake iz njihovih kuca i otjerali ih preko granice u susjednu poljsku. tamo su ih poljaci smjestili u ukrainske kuce (jer ni poljaci sa druge strane granice nisu bili bolji) ili, pazite ovo, u kuce proterjanih njemaca na sjeveru poljske teritorije. ukrainci sa teritorije poljske su prebaceni u ukrainu ili, opet, smjesteni unutra poljske, u njemacka sela u "poljski sibir". to je na primjer bila sudbina jarekovog deda i bake koji dandanas zive u njemackoj kuci a kojima, od 1991e godine, stalno dolaze neki njemci. to su stari ljudi koje vuce nostalgija za rodni kraj i koji su, kad su prvi put dosli na vrata njihove stare kuce, jadno zaplakali... na to kaze jarek: " i love those old germans - they are just like us..." i mislio je na ukraince... i meni je to sve zvucilo poznato... isto kao kod nas na balkanu... kao sto u bosni musliman iz banja luke sad zivi u srpskoj kuci u zenici a srpski zenicanin u hrvatskom stanu u banja luci a hrvat u srpskoj kuci u hrvatskoj...
mozda ste culi za "galiciju"...?? srednja skola, cas istorije...?? pa to je to... tamo sam ja bila. galicija je geografski pojam koji je, za vrijeme austro-ugarske, obuhvatao gradove lviv (ukraniski) ili lwow (poljski) ili "lemberg" (njemacki) i veliki komad danasnije poljske ukljucujucu gradove krakov i lublin. i tamo se, za to vrijeme, odigralo bogati kulturni zivot, posebno zahvaljujuce velikog broja educiranih jevreja koji su zivjeli na ovim teritorijma. samo za neku vasu orientaciju: lviv je za vrijeme austro-ugarske bila na 4. mjestu po velicini grada austro-ugarskog imperija, nakon beca, budimpeste i praga. i vecina stanovnika je bilo jevrejskog ili njemackog porijekla. u ivano-frankivsku su 1939e godine oko 50 % stanovnika bili jevreji, 30 % njemci i ostali 20% poljaci i ukrainci. danas su 85% ukrainci i ostali rusi.opet me to posjecalo na nasu bosnu. uzmite bijeljinu: tamo je, ukoliko se ne varam, 1991e godine oko ili cak i preko 70% stanovnika bilo bosnjacko. a 1998e godine je preko 95 % stanovnika bila srpsko... i ne znam kako sada tece povratak...
a jos jednom da provjerim vase geografsko-istorijsko znanje... (malo sam profesionalno deformisana...): "bukovina"... gdje je to?? evo, "bukovina" pocne gdje se "galicija" zavrsi... i obuhvata juzni dio zapadne ukraine i komad danasnje sjeverne rumunije. najznacajniji grad je gore navedeni cernivci, nekada veliki centar kulturnog i intelektualnog zivota. tu su obrazovani ljudi, opet posebno jevreji, ponekad govorili do 7 lokalnih jezika ukljucujuci njemacki, poljski, ukrainski, ruski, jevrejski, jiddish i rumunski. jiddish je, kao sto znate, jezik istocno-evropskih jevreja, tkz. ashkenazita, koji je nastao iz mjesavine srednjo-vjecnog njemackog, poljskog i starog jevrejskog. pored tih jezika su puno ljudi jos i ucili latinski i staro grcki, i nije cudo da je bas iz ovoga kraja poticalo veliki broj poznatih i manje poznatih pjesnika i knjizevnika. "to je grad u kojim su zivjeli ljudi i knjige," rece jedan od njih. mozda ste culi za paul celan ilii rose auslaender koji su obadvoje pisali na njemackom jeziku. ili za joseph roth, koji je zivio u malom gradicu brody nedaleko od lviva, autora poznatog "radetzkymarsch-a", do dandanas dio standardne lektire izmucenih njemackih srednjoskolaca (tu doba sam ja nasrecu prosla). a i iz drugih djelova danasnije ukraine su poticali slavni jevreji. mozda vam "sholem alejchem" nesto govori, pjesnik iz kijeva i pisac materijala po kojim se kasnije iskomponovalo broadwayski musical "the fiddler on the roof", zvano i "anatevka". ili ste culi za goldu meir, isto iz kijeva, koja je oko 1945e godine postala prva predsjednica novo-nastale drzave palestine. jos da zaokruzim pricu o jevrejima ovoga kraja: prije nekih 5, 6 godina je jedan mladji njemacki reziser napravio dokumentarac o cernivcijskim jevrejima pod naslovom "herr zwilling und frau zuckermann" (gospodin zwilling i gospodja zuckermann, obadvoje tipicko jevrejska prezimena), koji prikazuje dvoje prezivljenih jevreja, vec duboko u godinama, mozda posljedni svjedoci bogatog zivota nekadasnjeg cernivci-a, koji, nazalost, danas vise ne postoji... (i to sam vec cula o sarajevu i banja luci...)
a dosta je o istoriji i geografiji.... hajmo sad nesto konkretnije... hajde da vam opisem dorucak u hotelu bukovine: na tanjuru dobite jedno jedino blijedo jaje i ako pitate za malo hljeba i putera, mlada i dotjerana konobarica vas pogleda kao vanzemaljca, okrece se bez rijeci i ode svojim putem. vi onda ne znate hocete li sta dobiti ili ne a, gladni, odlucite se malo cekati. cekate 20 minuta i, taman kad ste, sa grcom od bjesa u stomaku, kontati otici, opet se pojavljuje mrzovoljana cura i pruzi vam komad labavog toasta sa malo zamrznute margarine... i uz to racun. i tako nije samo u hotelu bukovina nego u velikom broju ukrainskih hotela i restorana. bilo je naravno i boljih mjesta, al sve u svemu su se svi stranci koje sam tamo upoznala slozili da je servis u ovoj zemljij bivse USSR katastrofalno i da su ljudi "very unfriendly". u "bukovini" smo inace imali i cast da gledamo 3 tv programa za isto vrijeme. na 15 kvadratnih metara su bila postavljena 3 mala ekrana, kao zakaceni na strop, a svaki je bio namjesten na neki drugi program, sve nesto kao fol satelitski, neki kao ukrainski MTV ili slicno, u glavnom tehno i ukrainski turbo-folk i neke bezukusne game-shows... - i uz to gore navedeni dorucak. i poljacki novinari su bili uznemjereni...
kao sto mozete zamisliti, bilo mi je jako drago kad sam sutradan u internet cafe-u u gradu upoznala normalnu osobu, olgu, super curu i studenticu engleskog jezika. a i ona je bila odusevljena sa prilikom da malo vjezba engleski i provele smo dan zajedno. pokazala mi je citav grad, sve od svog fakulteta (ogroman je univerzitet, ogroman i very impressing... vise lici na oxford ili cambridge... bas sam se iznenadila... to vrijedi posjetiti!) do pozorista, parka i drugih spomenika, sve u austro-ugraskom fazonu. a na kraju smo se priustile rucak u kineskom restoranu. dragi moji, toliko o cernivci-u. nakon toga sam onda konacno pocela sa "ozbiljnim bicikliranjem".... ... o kojim mozete citati u sljedecem djelu ove price... stay tuned... ((-:
isabella turistkinja...
evo dragi moji...
nakon duge pauze evo vam nastavak grandijozne price (uvijek sam bila skromna...) o lijepoj ukraini... citali ste o ekotopiji... (ukraina 4. dio) - sad slijedi povratak iz ekotopije u civilizaciju...
(i daljni skokovi u druge divljine...)
znaci nakon 9 dana zivota u sumi sam se 6. 9. 2003 prebacila, zajedno sa svojim "roverom" (citaj: ukrainski za "bicikl"), u mali gradic ivano-frankivsk, koji se nekad, za vrijeme austro-ugarske, zvao "stanislau"... tamo sam uzela hotelsku sobu, vrelo se istusirala i nakon toga odjurila prvo u knjizaru, pa u restoran prekrasnog hotela "roksolane" i na kraju jos na pijacu gdje sam kupila dvije rolkice, kapu i rukavice - sve za neke bjedne pare - made in poland, ali pristojan kvalitet... ovdje u karpatima zna za to vrijeme vec biti hladno. sutradan na dorucku sam upoznala dvoje novinara iz poljske. jarek, mojih godina, i lidija, njegova 28-godisnja koleginica, su "turovali" zapadnu ukrainu i i razne lokalne radio stanice, po kojima su gostovali i prikazivali emisiju. tema je bila "zasto poljska treba pristupiti evropskoj uniji" odnosno, kako cinicno rece jarek, "zasto je to dobro za poljsku i lose za ukrainu"... brzo smo se "urajili" i zajedno nastavili put. bicikl smo strpili u gepek i uputili se preka gradu cernivci, nekada, za vrijeme austro-ugarske "czernovitz" (njemacki) odnosno, na ruskom, "czernovitzy".
i svasta sam ja naucila za vrijeme te voznije: jarek i lidija su obadvoje pripadnici ukrainske manjine u poljskoj i savrseno govore i poljski i ukrainski. ukrainski jezik je inace negdje na pola puta izmedju poljskog i ruskog a blize poljskog.
i pricali su mi sljedece: nakon 2. svijetskog rata je u citavoj toj teritoriji doslo do velikih izmjena populacije (nesto od toga svi mi znamo jos iz srijedne skole, al opet je drugacije kad se to cuje od osoba ciji su to praci licno prezivjeli). 1945e godine su znaci ukrainci u ukraini izbacili poljake iz njihovih kuca i otjerali ih preko granice u susjednu poljsku. tamo su ih poljaci smjestili u ukrainske kuce (jer ni poljaci sa druge strane granice nisu bili bolji) ili, pazite ovo, u kuce proterjanih njemaca na sjeveru poljske teritorije. ukrainci sa teritorije poljske su prebaceni u ukrainu ili, opet, smjesteni unutra poljske, u njemacka sela u "poljski sibir". to je na primjer bila sudbina jarekovog deda i bake koji dandanas zive u njemackoj kuci a kojima, od 1991e godine, stalno dolaze neki njemci. to su stari ljudi koje vuce nostalgija za rodni kraj i koji su, kad su prvi put dosli na vrata njihove stare kuce, jadno zaplakali... na to kaze jarek: " i love those old germans - they are just like us..." i mislio je na ukraince... i meni je to sve zvucilo poznato... isto kao kod nas na balkanu... kao sto u bosni musliman iz banja luke sad zivi u srpskoj kuci u zenici a srpski zenicanin u hrvatskom stanu u banja luci a hrvat u srpskoj kuci u hrvatskoj...
mozda ste culi za "galiciju"...?? srednja skola, cas istorije...?? pa to je to... tamo sam ja bila. galicija je geografski pojam koji je, za vrijeme austro-ugarske, obuhvatao gradove lviv (ukraniski) ili lwow (poljski) ili "lemberg" (njemacki) i veliki komad danasnije poljske ukljucujucu gradove krakov i lublin. i tamo se, za to vrijeme, odigralo bogati kulturni zivot, posebno zahvaljujuce velikog broja educiranih jevreja koji su zivjeli na ovim teritorijma. samo za neku vasu orientaciju: lviv je za vrijeme austro-ugarske bila na 4. mjestu po velicini grada austro-ugarskog imperija, nakon beca, budimpeste i praga. i vecina stanovnika je bilo jevrejskog ili njemackog porijekla. u ivano-frankivsku su 1939e godine oko 50 % stanovnika bili jevreji, 30 % njemci i ostali 20% poljaci i ukrainci. danas su 85% ukrainci i ostali rusi.opet me to posjecalo na nasu bosnu. uzmite bijeljinu: tamo je, ukoliko se ne varam, 1991e godine oko ili cak i preko 70% stanovnika bilo bosnjacko. a 1998e godine je preko 95 % stanovnika bila srpsko... i ne znam kako sada tece povratak...
a jos jednom da provjerim vase geografsko-istorijsko znanje... (malo sam profesionalno deformisana...): "bukovina"... gdje je to?? evo, "bukovina" pocne gdje se "galicija" zavrsi... i obuhvata juzni dio zapadne ukraine i komad danasnje sjeverne rumunije. najznacajniji grad je gore navedeni cernivci, nekada veliki centar kulturnog i intelektualnog zivota. tu su obrazovani ljudi, opet posebno jevreji, ponekad govorili do 7 lokalnih jezika ukljucujuci njemacki, poljski, ukrainski, ruski, jevrejski, jiddish i rumunski. jiddish je, kao sto znate, jezik istocno-evropskih jevreja, tkz. ashkenazita, koji je nastao iz mjesavine srednjo-vjecnog njemackog, poljskog i starog jevrejskog. pored tih jezika su puno ljudi jos i ucili latinski i staro grcki, i nije cudo da je bas iz ovoga kraja poticalo veliki broj poznatih i manje poznatih pjesnika i knjizevnika. "to je grad u kojim su zivjeli ljudi i knjige," rece jedan od njih. mozda ste culi za paul celan ilii rose auslaender koji su obadvoje pisali na njemackom jeziku. ili za joseph roth, koji je zivio u malom gradicu brody nedaleko od lviva, autora poznatog "radetzkymarsch-a", do dandanas dio standardne lektire izmucenih njemackih srednjoskolaca (tu doba sam ja nasrecu prosla). a i iz drugih djelova danasnije ukraine su poticali slavni jevreji. mozda vam "sholem alejchem" nesto govori, pjesnik iz kijeva i pisac materijala po kojim se kasnije iskomponovalo broadwayski musical "the fiddler on the roof", zvano i "anatevka". ili ste culi za goldu meir, isto iz kijeva, koja je oko 1945e godine postala prva predsjednica novo-nastale drzave palestine. jos da zaokruzim pricu o jevrejima ovoga kraja: prije nekih 5, 6 godina je jedan mladji njemacki reziser napravio dokumentarac o cernivcijskim jevrejima pod naslovom "herr zwilling und frau zuckermann" (gospodin zwilling i gospodja zuckermann, obadvoje tipicko jevrejska prezimena), koji prikazuje dvoje prezivljenih jevreja, vec duboko u godinama, mozda posljedni svjedoci bogatog zivota nekadasnjeg cernivci-a, koji, nazalost, danas vise ne postoji... (i to sam vec cula o sarajevu i banja luci...)
a dosta je o istoriji i geografiji.... hajmo sad nesto konkretnije... hajde da vam opisem dorucak u hotelu bukovine: na tanjuru dobite jedno jedino blijedo jaje i ako pitate za malo hljeba i putera, mlada i dotjerana konobarica vas pogleda kao vanzemaljca, okrece se bez rijeci i ode svojim putem. vi onda ne znate hocete li sta dobiti ili ne a, gladni, odlucite se malo cekati. cekate 20 minuta i, taman kad ste, sa grcom od bjesa u stomaku, kontati otici, opet se pojavljuje mrzovoljana cura i pruzi vam komad labavog toasta sa malo zamrznute margarine... i uz to racun. i tako nije samo u hotelu bukovina nego u velikom broju ukrainskih hotela i restorana. bilo je naravno i boljih mjesta, al sve u svemu su se svi stranci koje sam tamo upoznala slozili da je servis u ovoj zemljij bivse USSR katastrofalno i da su ljudi "very unfriendly". u "bukovini" smo inace imali i cast da gledamo 3 tv programa za isto vrijeme. na 15 kvadratnih metara su bila postavljena 3 mala ekrana, kao zakaceni na strop, a svaki je bio namjesten na neki drugi program, sve nesto kao fol satelitski, neki kao ukrainski MTV ili slicno, u glavnom tehno i ukrainski turbo-folk i neke bezukusne game-shows... - i uz to gore navedeni dorucak. i poljacki novinari su bili uznemjereni...
kao sto mozete zamisliti, bilo mi je jako drago kad sam sutradan u internet cafe-u u gradu upoznala normalnu osobu, olgu, super curu i studenticu engleskog jezika. a i ona je bila odusevljena sa prilikom da malo vjezba engleski i provele smo dan zajedno. pokazala mi je citav grad, sve od svog fakulteta (ogroman je univerzitet, ogroman i very impressing... vise lici na oxford ili cambridge... bas sam se iznenadila... to vrijedi posjetiti!) do pozorista, parka i drugih spomenika, sve u austro-ugraskom fazonu. a na kraju smo se priustile rucak u kineskom restoranu. dragi moji, toliko o cernivci-u. nakon toga sam onda konacno pocela sa "ozbiljnim bicikliranjem".... ... o kojim mozete citati u sljedecem djelu ove price... stay tuned... ((-:
isabella turistkinja...
Ukraina 4 dio: Ekotopija
5. 9. 2003
ciaoooo!!
evo me jos uvijek u ovoj drzavi...
poslednja 7 dana sam provela u super drustvu iz "ecotopia"... odnosno ekotopije...
evo, zivjeli smo u sumi, u satorima, every morning smo imali "morning circle" i "decision-making by consensus"... WC i tusevi sve iz drva, sami smo ih izgradili... sve ekolosko, organicno, "odrzivo" itd... (sustainable)... ((-: klopa vegetarijanska, poneko je bio i "vegan"... pa to su ti koji ne jedu ni mljecne proizvode... ((-:
a smece smo "razdjelili"(odvojilo se papir od stakla itd...)
a ljudi... pa ljudi-a je bilo svakakvih.... ((-: od fenomenalnih do "fucked-up weirdoes"... (excuse my language...) a sve u svemu sasvim OK!! ((-:
bilo nas je sada na kraju nekih 50 osoba (stalno su dolazili i odlazili...) a to iz istocne i zapadne evrope... mnogo ukrainaca, rusa, poljaka, moldavara, holandzana (nema gdje ih nema), jako puno iraca... (dobro sam se tu uklopila.... "hair-colour-wise"...((-:) , njemaca, spanaca itd....
svaki dan je bilo ili hike ili workshop (premalo hike-ova nazalost) a workshopovi na teme tipa "how to bring down the world bank", "social activism research" ili "fun-archy"... ((-:
jeli smo uvijek uz camp fire-a ili na travi itd...
vrijeme je sad u poslednjim danima postalo skroz hladno pa smo se malo smrznuli... pa smo se na poslednja 2 dana prebacili kod "babuski"...
tih babusaka ima jako puno... to su "bake" koje izdavaju spavace sobe a to za samo 10 "hrivnja" a to su oko 2 eura!! a za dorucak dobijes "vareniki"a tu su neka vrsta "pelmeni-a" (za ko zna sta je to) a bez mesa nego sa krompirima... znaci ukrainska verzija nase "krompiruse"... ((-; salim se... vareniki odnosno pelmeni su kao neki ravioli ili tortellini ili slicno.
nista, sad se svi nesto razidju.... neko ide u kiev, neko u odesu pa na krim pa nakon toga brodom u istanbul!!! ((-: to meni svuci kao tako fenomenalna ideja!! da nemam bicikl, isla bih i ja... !! ((-:
jeleno, je si li ti jos tamo?? molim te javi pa cu mozda svratiti... ((-:
nista, sad cu da vas pustim... evo, enjoy what is left of the summer... i pisite sta VI radite!!!
pusa, maraid (to je irsko ime... keltic...)
alias "djevojka iz sume"...
ciaoooo!!
evo me jos uvijek u ovoj drzavi...
poslednja 7 dana sam provela u super drustvu iz "ecotopia"... odnosno ekotopije...
evo, zivjeli smo u sumi, u satorima, every morning smo imali "morning circle" i "decision-making by consensus"... WC i tusevi sve iz drva, sami smo ih izgradili... sve ekolosko, organicno, "odrzivo" itd... (sustainable)... ((-: klopa vegetarijanska, poneko je bio i "vegan"... pa to su ti koji ne jedu ni mljecne proizvode... ((-:
a smece smo "razdjelili"(odvojilo se papir od stakla itd...)
a ljudi... pa ljudi-a je bilo svakakvih.... ((-: od fenomenalnih do "fucked-up weirdoes"... (excuse my language...) a sve u svemu sasvim OK!! ((-:
bilo nas je sada na kraju nekih 50 osoba (stalno su dolazili i odlazili...) a to iz istocne i zapadne evrope... mnogo ukrainaca, rusa, poljaka, moldavara, holandzana (nema gdje ih nema), jako puno iraca... (dobro sam se tu uklopila.... "hair-colour-wise"...((-:) , njemaca, spanaca itd....
svaki dan je bilo ili hike ili workshop (premalo hike-ova nazalost) a workshopovi na teme tipa "how to bring down the world bank", "social activism research" ili "fun-archy"... ((-:
jeli smo uvijek uz camp fire-a ili na travi itd...
vrijeme je sad u poslednjim danima postalo skroz hladno pa smo se malo smrznuli... pa smo se na poslednja 2 dana prebacili kod "babuski"...
tih babusaka ima jako puno... to su "bake" koje izdavaju spavace sobe a to za samo 10 "hrivnja" a to su oko 2 eura!! a za dorucak dobijes "vareniki"a tu su neka vrsta "pelmeni-a" (za ko zna sta je to) a bez mesa nego sa krompirima... znaci ukrainska verzija nase "krompiruse"... ((-; salim se... vareniki odnosno pelmeni su kao neki ravioli ili tortellini ili slicno.
nista, sad se svi nesto razidju.... neko ide u kiev, neko u odesu pa na krim pa nakon toga brodom u istanbul!!! ((-: to meni svuci kao tako fenomenalna ideja!! da nemam bicikl, isla bih i ja... !! ((-:
jeleno, je si li ti jos tamo?? molim te javi pa cu mozda svratiti... ((-:
nista, sad cu da vas pustim... evo, enjoy what is left of the summer... i pisite sta VI radite!!!
pusa, maraid (to je irsko ime... keltic...)
alias "djevojka iz sume"...
Ukraina 3 dio: Manja mjesta
28 Aug 2003
CIAO svima!!
evo vam treci dio mojih avantura iz ukraine!!
ok, poslednja tri dana sam provela 'pedalirajuci' od grada lviv-a to a small place called burztyn, where i am right now - sitting in somebody's office and using the internet!! ((-:
ja sam iz lviv-a onako krenula bez tacne ideje kako i gdje bih spavala, kako bi to sve izgledalo.... ((-:
u ponedeljak ujutro sam, jos u lviv-u, upoznala super-simpa curu iz australije i sa njom popila produzenu kaficu (sto kod mene znaci CAJ), zbog cega sam onda krenula tek oko 13:00 sati... ((-:
i nakon 33 km pocetne "biciklijade", oko 17:00 sati, sam konacno stigla u malom gradicu bibrka.... sa 4000 stanovnika.... a hotela nije bilo.... a ja krepana i nisam mogla dalje... ((-:
onda sam pitala okolo.... i nasla smjestaj kod rimokatolickog zupnika!! ((-:
tamo su mu vodili dvoje djece i samo ponovili da tamo ima "kimnate"... sobe... a tamo je inace bilo puno djece... svi tamo stanovali - bilo je kao neko sirotiste odnsno mjesto gdje budu djeca cije se roditelji ne znaju brinuti o njima...
kad sam ja stigla su se svi okupili oko mene i mog "rover-a"... a rover je ukrainski za BICIKL!! ((-: i onda je najsmijeliji djecak ("vitaly") pitao smije li se provozati... a ja sam naravno svima dala... ((-: i tako sam ja tamo ubrzo postala glavna faca... ((-: .... svi su se provozali, svi po jednu turu kroz dvorista i onda predali sljedecem... a to na sveukupno DVA I PO puna sata!!! sa jedan za drugom... sve redom... a divna su to bila djeca, bas slatka i poslusna i lijepo zbrinuta... ((-: (najsladje je bio jedan "nazarko", okruglo djecacic od 5 godina... sa bright blue eyes in a ruddy round face... a sav nesto prljavo....kao da se valjao po blatu ((-: ... a sav nasmijan.... ((-:). najstarija se zvala vasilena i imala je 15 godina.)
ja bila sva odusevljena sa svecenikom i njegovom ljubaznoscom... (na razliku od drugih nama poznatih svecenika... ((-:). on je inace bio poljak... i zupa rimo-katolicka... a to je tamo inace rijetkost jer su stanovnici u ovom kraju u glavnom grko-katolici... ('ukrainci'). rimo-katolici odnosno poljaci su se povukli tokom drugog svjetskog rata.
znaci ja tamo ostala, igrala se s djecom, igrala se cak i na badminton... ((-:
i nakon toga su me zvali sa njima da idem na obilazak gradica, pa na misu, pa na veceru i, nakon toga, na molitvu i pjevanje uz gitare.... (svecenik je svirao) ... kao za laku noc... djeca su znali i ukrainski i poljski i inace nekako imali smisao za "pogadjanje" i "skuzenje" slicni strani jezik.... (ja na bosanskom...)..... i lijepo smo se sporazumijeli... ((-: poljacki svecenik je znao nesto talijanski i francuski...
sutradan sam se pokupila i cycled on to a place called rogatyn... opet nekih 35 km. i stopped in every village, made a lot of pictures and had a great time chatting with the peasants... slikala ih a oni mi dali adrese i trazili da im posaljem slike... ((-: pa vidjecemo.... ((-: ja se nesto predstavila kao "fotograf" i da "slikam kraj".... ((-: a oni se svi nesto "palili" na ideju da ce se nijihova dvorista i konja i lica pojaviti u nekim glossy magazines to be published in belgium, italy or spain... ((-: (to su oni sami sugerisali... ja im nista nisam slagala... ((-:)....
evo, predvecer sam onda stigla u malom gradicu rogatyn. tamo sam nasla smjestaj u strahovito jeftinom hotelu... 10 eura za luksuz-sobu!! a stvarno luksuz!!! nevjerovatno....
sutradan sam se malo prosetala i nasla lokalni caritas!!! stvarno sam profesionalno deformisana... izgleda ne mogu se odlijepiti... ((-: a ispadne da je to "filjala" od caritasa mecklenburg (mjesto u istocnoj njemackoj). a taj caritas finansira javnu kuhinju za 100 siromasnih osoba. inace mi je bilo zanimljivo cinjenica sto u tako malom gradicu (15000 stanovnika) postoji 4 crkve... a od toga tri bas velikih. a to su jedna rimo-katolicka, jedna grko-katolicka i jedna pravoslavna....
ej da, i tu ima raznih nacija, vjera i netrpljivosti... rimo-katolici su u glavnom poljaci. grko-katolici su ukrainci. a pravoslavci u glavnom rusi ili ukrainci iz drugih krajeva. isto kao kod nas hrvati, bosnjaci i srbi... ((-: jedna crkva do druge.
na glavnom trgu je bila statua svete (?) ili barem slavne ROKSOLANE... to je narodna "herojkinja".... zena u koju se u srednjem vjeku zaljubio turski sultan i koju je ozenio.... ona to sve trpila... prebacila se u tursku, rodila mu djecu... i s time spasila rogatynski narod od velikih nevolja...
evo, navecer sam cycled on to that small town called burztyn... tu sam i trenutno... still occupying this someone's computer... u burztyn-u sam upoznala super simpa curu tanju cija majka radi u lokalnom savjetovalistu za narkomane i bolesnike od SIDE... ej da, u ukraini je 1% od stanovnika obolio od SIDE... to je najveci procenat u citavoj evropi... znaci, ta je cura tamo zamjenila svoju majku koja ovih dana ne moze izaci iz kuce. a ja usla u taj ured da pitam za neki smjestaj. tanja me onda otpratila do neki "hotel" koji vise lici na studentski dom... a ja tamo ostavila stvari... a potom mi je pokazala svoj "grad".
burztyn ima oko 15000 stanovnika, raznoraznih crkvi i zajednica... inace ima krasno jezero i setaliste uz njega...., "palas kulture" sa aquarijumom i zlatnim ribicama...., internet-kafic sa biljard-stolovima i jednim kompjuterom....., kino koji ne radi....., bolnicu u kojoj lezi baba od tanjinog momka...., i jos dosta toga... a na kraju, kao "vrhunac", mi je pozvala u svoj stan (u velikoj ruznoj socijalisticnoj zgradi) i ja sam upoznala njenu mamu, cuku, hrcka i dvije mace.... na kraju su mi dale neku knjigu sa ukrainskim pjesmama.... svi su ovdje u "nacijonalistickom fazonu"... vec dvanaestu godinu slave nezavisnost od rusije, polsjke, austro-ugarske i turske... od turskih vremena fakat nikad nisu bili nezavisni.. sve do zlatne 1991-godine!!
evo, sad sam upravo saznala da je kancelarija u kojoj se nalazim ured lokalnog internet-provider-a. a "aleks", covijek ko ovome upravlja je direktor te "firme". jedini internet-provider u regijonu... a ja sjedim za glavnim kompjuterom... a tip je sasvim cool i nista mu to ne smeta... i stalno mi nudi bonbone (na ukrainskom "cukerke"...) kao neke vocne tvrde jeftine... ((-:
tip ima troje djece (sve male djevojcice - bas slatke) i trudnu zenu - sa maramom oko glave - kao sa nekih starih slika od jevrejskih zena iz istocne evrope... ((-:
tu se inace vrti jos jedan zanimljivi, malo smuseni al jako fini lik... tip se zove "vasilj" i ima oko 50 godina i savrseno govori ENGLESKI.... sto je ovdje skoro cudo... i, uz toga, jos i francuski, njemacki i uci JAPANSKI!! a radi na televiziji.... ((-: bas je neki kuriozitet... nesto je progovorio na japanskom i zvucilo je ubijedljivo... nosi naocale i djeluje streberski... al zaista je very helpful... on mi je povezao sa likom iz internet-provider-a...
nista, nek ovo bude kraj ove price... ja cu sad da jurim na autobusnu stanicu i da uhvatim bus za ivano-frankivsk... i da nagovorim driver-a da mi "rover" pusti u gepek... ((-:
by the way, konacno sam i saznala gdje mi se uopste odrzava "ECOTOPIA" odnosno veliki dogadjaj ovoga ljeta.....((-:
kampovanje itd... odnosno gdje trebam ici da mi pronasla "svoju" grupu.... ((-:
malo je dalje nego sto sam mislila... a valjda cu stici do sutra...
evo, svima saljem ukrainski pozdrav... ((((-:
"pozdorovljaju.... i mocno ciluju..." !!!!
voli vas
izabela ukrainka (((((((((((((-:
CIAO svima!!
evo vam treci dio mojih avantura iz ukraine!!
ok, poslednja tri dana sam provela 'pedalirajuci' od grada lviv-a to a small place called burztyn, where i am right now - sitting in somebody's office and using the internet!! ((-:
ja sam iz lviv-a onako krenula bez tacne ideje kako i gdje bih spavala, kako bi to sve izgledalo.... ((-:
u ponedeljak ujutro sam, jos u lviv-u, upoznala super-simpa curu iz australije i sa njom popila produzenu kaficu (sto kod mene znaci CAJ), zbog cega sam onda krenula tek oko 13:00 sati... ((-:
i nakon 33 km pocetne "biciklijade", oko 17:00 sati, sam konacno stigla u malom gradicu bibrka.... sa 4000 stanovnika.... a hotela nije bilo.... a ja krepana i nisam mogla dalje... ((-:
onda sam pitala okolo.... i nasla smjestaj kod rimokatolickog zupnika!! ((-:
tamo su mu vodili dvoje djece i samo ponovili da tamo ima "kimnate"... sobe... a tamo je inace bilo puno djece... svi tamo stanovali - bilo je kao neko sirotiste odnsno mjesto gdje budu djeca cije se roditelji ne znaju brinuti o njima...
kad sam ja stigla su se svi okupili oko mene i mog "rover-a"... a rover je ukrainski za BICIKL!! ((-: i onda je najsmijeliji djecak ("vitaly") pitao smije li se provozati... a ja sam naravno svima dala... ((-: i tako sam ja tamo ubrzo postala glavna faca... ((-: .... svi su se provozali, svi po jednu turu kroz dvorista i onda predali sljedecem... a to na sveukupno DVA I PO puna sata!!! sa jedan za drugom... sve redom... a divna su to bila djeca, bas slatka i poslusna i lijepo zbrinuta... ((-: (najsladje je bio jedan "nazarko", okruglo djecacic od 5 godina... sa bright blue eyes in a ruddy round face... a sav nesto prljavo....kao da se valjao po blatu ((-: ... a sav nasmijan.... ((-:). najstarija se zvala vasilena i imala je 15 godina.)
ja bila sva odusevljena sa svecenikom i njegovom ljubaznoscom... (na razliku od drugih nama poznatih svecenika... ((-:). on je inace bio poljak... i zupa rimo-katolicka... a to je tamo inace rijetkost jer su stanovnici u ovom kraju u glavnom grko-katolici... ('ukrainci'). rimo-katolici odnosno poljaci su se povukli tokom drugog svjetskog rata.
znaci ja tamo ostala, igrala se s djecom, igrala se cak i na badminton... ((-:
i nakon toga su me zvali sa njima da idem na obilazak gradica, pa na misu, pa na veceru i, nakon toga, na molitvu i pjevanje uz gitare.... (svecenik je svirao) ... kao za laku noc... djeca su znali i ukrainski i poljski i inace nekako imali smisao za "pogadjanje" i "skuzenje" slicni strani jezik.... (ja na bosanskom...)..... i lijepo smo se sporazumijeli... ((-: poljacki svecenik je znao nesto talijanski i francuski...
sutradan sam se pokupila i cycled on to a place called rogatyn... opet nekih 35 km. i stopped in every village, made a lot of pictures and had a great time chatting with the peasants... slikala ih a oni mi dali adrese i trazili da im posaljem slike... ((-: pa vidjecemo.... ((-: ja se nesto predstavila kao "fotograf" i da "slikam kraj".... ((-: a oni se svi nesto "palili" na ideju da ce se nijihova dvorista i konja i lica pojaviti u nekim glossy magazines to be published in belgium, italy or spain... ((-: (to su oni sami sugerisali... ja im nista nisam slagala... ((-:)....
evo, predvecer sam onda stigla u malom gradicu rogatyn. tamo sam nasla smjestaj u strahovito jeftinom hotelu... 10 eura za luksuz-sobu!! a stvarno luksuz!!! nevjerovatno....
sutradan sam se malo prosetala i nasla lokalni caritas!!! stvarno sam profesionalno deformisana... izgleda ne mogu se odlijepiti... ((-: a ispadne da je to "filjala" od caritasa mecklenburg (mjesto u istocnoj njemackoj). a taj caritas finansira javnu kuhinju za 100 siromasnih osoba. inace mi je bilo zanimljivo cinjenica sto u tako malom gradicu (15000 stanovnika) postoji 4 crkve... a od toga tri bas velikih. a to su jedna rimo-katolicka, jedna grko-katolicka i jedna pravoslavna....
ej da, i tu ima raznih nacija, vjera i netrpljivosti... rimo-katolici su u glavnom poljaci. grko-katolici su ukrainci. a pravoslavci u glavnom rusi ili ukrainci iz drugih krajeva. isto kao kod nas hrvati, bosnjaci i srbi... ((-: jedna crkva do druge.
na glavnom trgu je bila statua svete (?) ili barem slavne ROKSOLANE... to je narodna "herojkinja".... zena u koju se u srednjem vjeku zaljubio turski sultan i koju je ozenio.... ona to sve trpila... prebacila se u tursku, rodila mu djecu... i s time spasila rogatynski narod od velikih nevolja...
evo, navecer sam cycled on to that small town called burztyn... tu sam i trenutno... still occupying this someone's computer... u burztyn-u sam upoznala super simpa curu tanju cija majka radi u lokalnom savjetovalistu za narkomane i bolesnike od SIDE... ej da, u ukraini je 1% od stanovnika obolio od SIDE... to je najveci procenat u citavoj evropi... znaci, ta je cura tamo zamjenila svoju majku koja ovih dana ne moze izaci iz kuce. a ja usla u taj ured da pitam za neki smjestaj. tanja me onda otpratila do neki "hotel" koji vise lici na studentski dom... a ja tamo ostavila stvari... a potom mi je pokazala svoj "grad".
burztyn ima oko 15000 stanovnika, raznoraznih crkvi i zajednica... inace ima krasno jezero i setaliste uz njega...., "palas kulture" sa aquarijumom i zlatnim ribicama...., internet-kafic sa biljard-stolovima i jednim kompjuterom....., kino koji ne radi....., bolnicu u kojoj lezi baba od tanjinog momka...., i jos dosta toga... a na kraju, kao "vrhunac", mi je pozvala u svoj stan (u velikoj ruznoj socijalisticnoj zgradi) i ja sam upoznala njenu mamu, cuku, hrcka i dvije mace.... na kraju su mi dale neku knjigu sa ukrainskim pjesmama.... svi su ovdje u "nacijonalistickom fazonu"... vec dvanaestu godinu slave nezavisnost od rusije, polsjke, austro-ugarske i turske... od turskih vremena fakat nikad nisu bili nezavisni.. sve do zlatne 1991-godine!!
evo, sad sam upravo saznala da je kancelarija u kojoj se nalazim ured lokalnog internet-provider-a. a "aleks", covijek ko ovome upravlja je direktor te "firme". jedini internet-provider u regijonu... a ja sjedim za glavnim kompjuterom... a tip je sasvim cool i nista mu to ne smeta... i stalno mi nudi bonbone (na ukrainskom "cukerke"...) kao neke vocne tvrde jeftine... ((-:
tip ima troje djece (sve male djevojcice - bas slatke) i trudnu zenu - sa maramom oko glave - kao sa nekih starih slika od jevrejskih zena iz istocne evrope... ((-:
tu se inace vrti jos jedan zanimljivi, malo smuseni al jako fini lik... tip se zove "vasilj" i ima oko 50 godina i savrseno govori ENGLESKI.... sto je ovdje skoro cudo... i, uz toga, jos i francuski, njemacki i uci JAPANSKI!! a radi na televiziji.... ((-: bas je neki kuriozitet... nesto je progovorio na japanskom i zvucilo je ubijedljivo... nosi naocale i djeluje streberski... al zaista je very helpful... on mi je povezao sa likom iz internet-provider-a...
nista, nek ovo bude kraj ove price... ja cu sad da jurim na autobusnu stanicu i da uhvatim bus za ivano-frankivsk... i da nagovorim driver-a da mi "rover" pusti u gepek... ((-:
by the way, konacno sam i saznala gdje mi se uopste odrzava "ECOTOPIA" odnosno veliki dogadjaj ovoga ljeta.....((-:
kampovanje itd... odnosno gdje trebam ici da mi pronasla "svoju" grupu.... ((-:
malo je dalje nego sto sam mislila... a valjda cu stici do sutra...
evo, svima saljem ukrainski pozdrav... ((((-:
"pozdorovljaju.... i mocno ciluju..." !!!!
voli vas
izabela ukrainka (((((((((((((-:
Ukraina 2 dio: Jos u Lvivu
24. 8. 2003
ciao!!!!!!!!!!!!!!!
jos sam u lviv-u. jos u istom super-hotelu. very povoljno.... faded grandeur.... says the "lonely planet"... ((-:
ova 4 dana sam provela in the company of "solomija", a 20-year old student of international relations, priggish and acting childish/girlie-ish... (-: al' inace ok. and robert, some dutch journalist i met at the hotel, who is making weird photographs of ukrainian graveyards and churches... ghostly, morbid, but also beautiful. (-: sve u svemu: zanimljivo drustvo. evo, solomija nam je pokazala sve okolo...
i stvarno se sad osjecam kako neki "lviv-poznavalac". lviv je izuzetno lijep gradic. and very much on the uprise. give it 5-10 years i bice nesto kao krakov ili ljubljana. lviv actually used to be polish and before that austro-hungarian... (or the other way around) and you can tell but its abundance of beautiful palaces, houses and churches. there are greek-catholic churches, orthodox churches, an armenian church, a jesuit church, synagogues... za svakog po nesto!! i sve je jednostavno prekrasno. dekadentno-prekrasno...
danas je "dan slobode" - national holiday i sve je kao jedna velika zabava za narod. bila parada, pa kozacke igre..... pa misa, pa veceras koncert. citav gradic je na nogama: na svakom cosku se prodaju luftballons i neke fun-dzidje za djecu.... i puno ljudi nose narodnu nosnju!! (-: i male djevojcice neke raskosne roza haljinice, masnice i lakirane cipelice... (-:
evo, sutra konacno krece pravi bike-tour!! jucer mi je solomija naucila sve zive rijeci na ukrainskom.... tipa: lijevo, desno, pravo, ravno, strmo, toplo, hladno, kisa, cesta, ulica, staza, bicikl, uzbrdo, nizbrdo, opasno, sigurno, dobro, lose, hvala, izvinite, molim, dosta itd!! ((-:
evo, govorim ukrainski!! (-:
ovdje se cure inace cudno zovu: solomija, ruslana, roma... ((-:
i moje ime ih sve podsjeca na vino!!! "vino izabela" sa krim-a!!! ((-: mora da je neko kvalitetno crno!! (-:
evo, za dva dana kontam biti u ivano-frankivsk. tamo me ceka ecotopia... i opet neko drugo drustvo... ((-:
pusa, isabella
ciao!!!!!!!!!!!!!!!
jos sam u lviv-u. jos u istom super-hotelu. very povoljno.... faded grandeur.... says the "lonely planet"... ((-:
ova 4 dana sam provela in the company of "solomija", a 20-year old student of international relations, priggish and acting childish/girlie-ish... (-: al' inace ok. and robert, some dutch journalist i met at the hotel, who is making weird photographs of ukrainian graveyards and churches... ghostly, morbid, but also beautiful. (-: sve u svemu: zanimljivo drustvo. evo, solomija nam je pokazala sve okolo...
i stvarno se sad osjecam kako neki "lviv-poznavalac". lviv je izuzetno lijep gradic. and very much on the uprise. give it 5-10 years i bice nesto kao krakov ili ljubljana. lviv actually used to be polish and before that austro-hungarian... (or the other way around) and you can tell but its abundance of beautiful palaces, houses and churches. there are greek-catholic churches, orthodox churches, an armenian church, a jesuit church, synagogues... za svakog po nesto!! i sve je jednostavno prekrasno. dekadentno-prekrasno...
danas je "dan slobode" - national holiday i sve je kao jedna velika zabava za narod. bila parada, pa kozacke igre..... pa misa, pa veceras koncert. citav gradic je na nogama: na svakom cosku se prodaju luftballons i neke fun-dzidje za djecu.... i puno ljudi nose narodnu nosnju!! (-: i male djevojcice neke raskosne roza haljinice, masnice i lakirane cipelice... (-:
evo, sutra konacno krece pravi bike-tour!! jucer mi je solomija naucila sve zive rijeci na ukrainskom.... tipa: lijevo, desno, pravo, ravno, strmo, toplo, hladno, kisa, cesta, ulica, staza, bicikl, uzbrdo, nizbrdo, opasno, sigurno, dobro, lose, hvala, izvinite, molim, dosta itd!! ((-:
evo, govorim ukrainski!! (-:
ovdje se cure inace cudno zovu: solomija, ruslana, roma... ((-:
i moje ime ih sve podsjeca na vino!!! "vino izabela" sa krim-a!!! ((-: mora da je neko kvalitetno crno!! (-:
evo, za dva dana kontam biti u ivano-frankivsk. tamo me ceka ecotopia... i opet neko drugo drustvo... ((-:
pusa, isabella
Ukraina 1 dio: Lviv
19. 8. 2003
ciao!!
stigla jutros u 9:00am.
ovdje je druga time-zone!! ((-: (sto nisam znala!)!
znaci sat ranije nego kod vas (np. sada je pola osam.)
stigla nakon duge nenaspavane noci....
u vozu bila upoznala neke njemacke izvidjace. bas hrabri i very adventorous. idu na hike kroz karpate.
inace bilo bas zeznuto. jedva sam spavala. voz dugo stajao na granici pa sam trebala izaci, pasos, viza, karta do granice, druga do l'viva itd.
a kad sam stigla je sve bilo jednostavno fascinantno!!! stvarno sam bila zatecena!!! tako mi se sve svidjelo!! ((-:
tako je drugacije...
pa da, ovo je nekada (not that long ago)... bilo USSR!!! ((-:
nista, nakon duge setnje/voznje kroz citav gradic sam konacno nasla neki smjestaj... odnosno "smjestaj za stotku!!!"
hotel george se zove mjesto -i skroz je cool... tako raskosno-dekadentno... (al opet tako povoljno!) ima sigurno preko 100 godina i the floors are squirking under your feet when you walk tako da ti se stalno cini da ce ti se zgrada srustiti po nogama... ((-: (a fun feeling... ((-:)
salu na stranu, zaista nemam primjedbi. sve sareno - svjetlo plavo, tamno crveno, zuto... pa cvijece... pa mermera i drva i visoke stropove a la austro-ugarsko.... ((-:
i kupatilo (tus) je posebna prostorija na spratu (za citav sprat) a tako je fino napravljeno - isto tako starinsko... kao ona turska banja u budimpesti... ((-:
(tako da mi je uzitak izaci iz sobe kad hocu pod tus!!!)
inace: nakon guided tour through the town (neka cura i ja; ona student, ja nju upoznala na ulici) jos na kolace u super slasticarnu!! sve je ovdje multi-kulti, armenijska crkva, pa jezuitska, pa grko-katolicka, pa pravoslavna... i jos hrpu spomenika i kuca nekih (i poznatih) jevreja... sve u svemu: bilo mi je lijepo i, izgleda, sreca me prati... ((-:
ciao!
ciao!!
stigla jutros u 9:00am.
ovdje je druga time-zone!! ((-: (sto nisam znala!)!
znaci sat ranije nego kod vas (np. sada je pola osam.)
stigla nakon duge nenaspavane noci....
u vozu bila upoznala neke njemacke izvidjace. bas hrabri i very adventorous. idu na hike kroz karpate.
inace bilo bas zeznuto. jedva sam spavala. voz dugo stajao na granici pa sam trebala izaci, pasos, viza, karta do granice, druga do l'viva itd.
a kad sam stigla je sve bilo jednostavno fascinantno!!! stvarno sam bila zatecena!!! tako mi se sve svidjelo!! ((-:
tako je drugacije...
pa da, ovo je nekada (not that long ago)... bilo USSR!!! ((-:
nista, nakon duge setnje/voznje kroz citav gradic sam konacno nasla neki smjestaj... odnosno "smjestaj za stotku!!!"
hotel george se zove mjesto -i skroz je cool... tako raskosno-dekadentno... (al opet tako povoljno!) ima sigurno preko 100 godina i the floors are squirking under your feet when you walk tako da ti se stalno cini da ce ti se zgrada srustiti po nogama... ((-: (a fun feeling... ((-:)
salu na stranu, zaista nemam primjedbi. sve sareno - svjetlo plavo, tamno crveno, zuto... pa cvijece... pa mermera i drva i visoke stropove a la austro-ugarsko.... ((-:
i kupatilo (tus) je posebna prostorija na spratu (za citav sprat) a tako je fino napravljeno - isto tako starinsko... kao ona turska banja u budimpesti... ((-:
(tako da mi je uzitak izaci iz sobe kad hocu pod tus!!!)
inace: nakon guided tour through the town (neka cura i ja; ona student, ja nju upoznala na ulici) jos na kolace u super slasticarnu!! sve je ovdje multi-kulti, armenijska crkva, pa jezuitska, pa grko-katolicka, pa pravoslavna... i jos hrpu spomenika i kuca nekih (i poznatih) jevreja... sve u svemu: bilo mi je lijepo i, izgleda, sreca me prati... ((-:
ciao!
Ukrainske price
19. 8. 2003
dragi moji, evo odlucila sam da i vas stavim na listu mojih pisama iz ukraine... ovako cete barem znati gdje sam i sta radim i zasto vam se inace ne javljam... ((-:
velika pusa iz zemlje "Novih Susjeda"... (neki novi EU-zargon)...
i do skoro, nadam se... vasa isabella
dragi moji, evo odlucila sam da i vas stavim na listu mojih pisama iz ukraine... ovako cete barem znati gdje sam i sta radim i zasto vam se inace ne javljam... ((-:
velika pusa iz zemlje "Novih Susjeda"... (neki novi EU-zargon)...
i do skoro, nadam se... vasa isabella
Subscribe to:
Posts (Atom)