Ukraina 7 dio: Odessa

24. 9. 2003

odessa....
glamurozna odessa....

velika luka na crnom moru, grad konstruisan u 18. stoljecu po naredbi ekaterine velike, koncipiran od najvecih arhitekta tadasnje evrope, i nazvan po grckoj odiseji... na lokaciji danasnije odese je tada postojalo vec grcko naselje... i u novo izgradjeni grad su se brzo uselili dodatni grci, jermenci, grusinci, rusi, njemci i jevreji... i kroz godine je grad zadrzao sarm juznjacke luke pun trgovaca i mornara i robe iz turske, arabije i drugiih dalekih krajeva.
u odessi su u 19. stoljecu odsjedali bogatasi iz moskve i carske porodice i samo jalta na krimu je imao famu jos eskluzivnijeg mjesta.

a ja stigla u odessi na zeljeznickoj stanici. i ugrabila mi je jedna od tih zena koji cijeli dan stoji na stanicama da ulove turistkinje kako bi im nasle neki smjestaj trece klase, po mogucnosti jako daleko od centra. znaci ja upala u mrezu takve zene... i zajedno sa biciklom, zavrsila u nekom predgradskom naselju, tipa alipasino polje odnosno novi beograd - udaljeno jos vise od novog beograda. putovali smo troleybusom skoro 45 minuta i mjesto se nesto zvao kao "luzerivka" i pomislila sam "da, kod luzera". a onda sam upoznala svoje gazde i bilo mi je jako zao...

vrata je otvorila 74-godisnja baka, koja je ustvari bila prabaka 13-godisnje tanje, pomale ruzne i jako uredne, strebersko raspolozene mrsavice, koja je medjutim ispala izuzetno prijatna. cura i prabaka su tu zivjele zajedno u jednosobnom stanu sa malom kuhinicom i kupatilom a u taj sitan stan su znaci primali jos i "kvartirante", znaci goste. po nocu su se stara i mala sklonile, sa posteljnom i dekama, ispod stola u kuhinju... i nisam mogla vjerovati. i tako mi je bilo neprijatno da sam malu zvala natrag u svoju sobu.

objasnila mi je stara da su joj kcerka i unuka, znaci tanjina baka i majka, obije umrle, i da su ona i pra-unuka jedine ostale zive. tanjina majka i otac su ubijeni prije nekih 10 godina kad su nekom izdali neki stan a taj ih je pokrao i nakon toga pobio. bar tako sam ja shvatila. i slike tanjinih poznanika i prijatelja sve pokazuju neke "kvartirante".... znaci ljude kojima su izdali sobu. to umjesto rodjene porodice... bas tuzno...
sto se love tice, ma katastrofa. baka mi je sto puta ponovila kako je "u starom sistemu" sve bilo puno bolje, kako se drzava pobrinula o njima i kako su cijene tada bile puno nize. danas, kaze ona, se jedva mogu priustiti hljeb. sa parama koje sam joj ja dala, otrcala je na zelenu pijacu i kupila 10 kila krompira kako ne bi gladovala preko zime....
navecer mi je tanja pokazala kako svira neki njihov tradicijonalni instrument i objasnila kako 3 puta sedmicno ide u neki orhestar. a stara je kuhala borsht (ova njihova juha od povrca) i zajedno smo vecerale i mislila sam kako je siromasnim ljudima u gradu jos puno gore nego po selima...

iskreno, ja tamo nisam izdrzala vise od jedne noci. tako mi je sve ovo "bacilo u sevdah..." i sutradan sam biciklom pobjegla u centar grada, pa ravno na glamuroznu "arkadiju" blizu plaze, i tamo potrazila neki hotel (evo me, gadna kapitalistkinja...)... (-:
nasla sam relativno povoljni "hotel junest" ("mladost"), sve u socijalistickom stilu, i dogovorila cijenu za dvokrevetnu sobu na 9. spratu (jednokrevetnih nije bilo) sa shared bathroom sa ljudima iz susjedne sobe i bozanstvenim pogled na more. cijena je bila 20 eura dnevno i ostala sam 9 dana. da, cijene u odessi, - dobro je rekla stara baba - fakat nisu bile nimalo niske... i ja bih brzo ostala bez para da tu nije bilo western union... i to bukvalno na svakom cosku... prvog dana, trazeci arkadiju, sam na ulici upoznala supersimpa slovenku (evo, i ona ovo cita...) ((-: i preko nje onda jos jednu (isto supersimpa... ((-: i ona ovo cita)... i bas smo se super druzile i provele do kraja moga i njihovog boravka.

one su u odessi isle na kurs ruskog jezika, a ja sam preko dana u glavnom ljencarila ili samoj sebi "organizovala" svoj improvizovani i bezplatni "kurs"... u glavnom sa nekim konobaricama po kaficima ili ljudima koje sam tamo upoznala. i na taj nacin ispitivala rijeci i zapisala u neku svesku... kako se ono kaze, kako se ovo kaze, zasto me zena cudno pogleda kad ovako kazem a ne onako? zasto se ovo kaze drugacije od onog mada je isti predmet... itd itd... i bas sam se lijepo zabavljala... to je inace, mogu vam reci, bas cool naci za upoznavanje ljudi. svi su bili odusevljeni sto sam sa takvom entuziazmom htjela nauciti njihov jezik. tu sam i tek svatila da (vise od?) pola stanovnika ukrainske drzave uopste ne govori ukrainski nego iskljucivo ruski jezik. i posebno u odessi ljudi ne zele pricati ukrainski mada im to centralna vlada u kijevu pokusava nameci.
odessiti se inace shvacaju kao nesto posebno i drugacije od ostalih ukrainaca.

popodne i navecer smo "mi bivse jugoslovenke" (da ne kazem "slovenke i vanzemaljka") znale otici u prekrasnu odessijsku operu, napravljenu po modelu beckog burg-teatra, i gledale neki balet ili operu... i bile smo odusevljene, tako je sve bilo lijepo, al opet nevjerovatno jeftino, bas za svakoga. drugim danima smo se prosetale parkom tarasa sevcenka od centra i luke 5 km do "arkadije", prekrasnog djela grada sa plazom i divnom pogledom na more... ili otisle na shopping.... sto se u odessi moglo savrseno raditi... a tu sam se ja malo uzdrzala... i trosenje prepustila njima ((-; ... i fakat su se one vratile sa pijace sa koferom pun garderobe... od prekrasne (ne tako ekoloske...) bunde (na ruskom "shuba")... do crnih stikli sa 15 cm visokim petama.... kao sto ih nose samo ukrainke ili slovenke na costume party... ((-:

u odessi ima svega. "svega onoga sto bi se turisti po drugim krajevima drzave mogli pozeljeti", kaze lonely planet, "od stranih novina i casopisa do kvalitetnih restorana i kafica" i fakat nisu obecali previse. kafici i restorani, jazz clubs i drugi originalni barovi su im fakat prva liga... i lijepo smo se najele svakakvih i domacih i stranih specijaliteta tipa "deruni" (slani, przeni "kolacici" od krompira sa kiselom pavlakom, iz bijelorusije), "vareniki" (objasnila sam vam, tipa tortellini sa raznom filom, smetanom i sampinjonima, ukraina), "pelmeni" (tortellini sa mesom, rusija), "kvas-a" (pice) ili pune boce krimskog sampanjca (((-: nema cega nije bilo.... od grusinske kuhinje, italo-american cuisine, mc donalds, baskin robbins (sladoled...), esclusive espresso-bars and a really nice aircondioned, but over-priced japanese sushi-place... i tu su bili i sve clothes stores... mango, mexx, sisley, benetton i ostali.... na pitanju ko to kupuje, nisam dobila dobar odgovor... (sto me podsjetilo na situaciju kod nas na balkanu...) a mozda nije samo mafija u pitanju, nego ovi jermenski biznizmeni koji, u debelim BMW-ima, kruze po odessijsiskim ulicama... (-:

hajde jos da vam pricam o matrimonial agencies... evo, to je u odessi velika tema. ovdje, izgleda dolaze svakakvi muskarci kako bi pronasli zenu njihovih zivota. ako u bangkoku traze zene za jednu noc, onda u odessi traze zenu za zivot. u internet cafe-u sam upoznala jedan primjerak: celavi i brkoviti amerikanac iz alaske, razveden, in his late forties, prilicno simpatican i zaposlen u nekoj firmi povezanom sa oil-pipelines. samo zena mu jos fali za srecu. i tu zenu je vec i pronasao, preko interneta, jos u alaski... "irrrrra" is her name, rece... koristeci onaj amerrrrricki "r"... i dodajuci da ira irina ima 32 godina, nikad nije bila udata, i u odessi radi u nekoj firmi. "when we get married, rece, "we'll open up a "bed and breakfast" so that irrrra will have something to do in alaska, but will also frequently return to odessa, so that she doesn't get homesick." evo, zelim im puno srece!

iz drugog izvora sam cula o jednom tipu iz belgije... navodno ima tek oko 29 ili 30 godina, relativno je zgodan, i, ocajan, vec 3. put dolazi u odessu. svaki put sa cvrstom namjerom da se u belgiju vrati sa zenom svoga zivota. "on voli nase zene," objasnila mi je njegova gazdarica odessitka i dodase da on vise ne trazi preko agencija nego da sve ide "privatno". a to znaci da ona zove svoje drugarice i njega namjesti sa njihovim kcerkama. "sve u svemu", kaze ona, "on je sad izlazio sa vec nekih 12 djevojaka, sve plavuse jer on voli plavuse, a sad treba da se odluci"...(ostala sam bez rijeci...)

a najoriginalniji lik kojeg sam upoznala u odessi je ipak bio jedan kanadjanin... vrlo zgodno stvorenje, izgledao je kao alain delon, sa malo duzem kosom, u 34oj godini i fotograf po zanimanju. on je, tako rece, u kanadi, "bacio strijelac" (threw a dart) na veliku mapu citavog svijeta i tako odredio gdje ce na odmor. "ja to radim svake godine," rece, i prosle godine je zavrsio na kubi. ove godine je strijelac sletio blizu malog gradica mikolayev, nedaleko od odesse, i sutradan je tip bukirao let u ukrainu. pricali smo o svemu i svacemu i sav je nesto bio za "sudbinu" i "znamenja", paola coelha i kalila gibrana ("the prophet") i na kraju mi je pricao o svome poslu i kako licno poznaje rezisera michael moore (reziser super-dokumentarca "bowling to colombine!!) i kako ga je michael cak i dvaput zagrlio (he hugged me).... ((-:

i sve je bilo jako prijatno dok mu nisam, u sali naravno, rekla "hajde upoznaj me sa njim" (starom michael moore-om) a on pomalo zacudjeno odgovorio: "pa on je ozenjen". i od tada se vise nije skidao sa teme ko se svidja kome, ko je ozenjen i ko nije... i potencijalnih njegovih buducih zena... i htjeo da ga upoznajem sa odessijskim curama i da mu pomognem oko jezika (ja, koja savrseno govori ruski...hehehe ((-:)

his motto was "let me see if i can find a wife here. but i only have one hour". i prisle smo curama (u glavnom u dvadesetima) i pitali hoce li se udati za njega. ja sam to shvatila kao pomalo otkacenu al simpaticnu igru (tipa "skrivena kamera") i malo izigrala match-makericu odnosno dobrocudni zenski posrednik... al onda mi je dosadilo.
i onda je on brzo presao na drugu igru - ovaj put sa mnom kao "test-osobom".... (i malo me uplasio...). i ta je igra imala dva djela. prvo je bilo pitanje jesu li mi "sexual preferences men or women?" (citaj: "da nisi mozda lezbijka??") a drugi dio (ako je odgovor na prvo pitanje bio A): "i think, if you and i were to have sex, it would be really magical"... ((-:
ja se valjala od smjeha... i rekla mu da je promasio zanimanje i da bi trebao biti glumac. i bilo mi je malo krivo kako se jadni decko sam vratio u svoj hotel, bez buduce supruge kamoli neceg drugog... slicno nesto mi se dogodilo jos u lviv-u kad mi je zgodni holandzanin povjerio da je "surprised that no one wants to marry me..." ((-:

i toliko o likovima koji hodaju ukrainskim, posebno odessijskim ulicama.... da zaokruzim ovu pricu: posljednje subote u odessi mi se pokazalo nezaboravni spektakl... 15 svadbe, mlade, mladozenje, sve puta 15 za isto vrijeme na istom mjestu....i skuzila sam da se ljudi u odessi subotom u septembru masovno vjencaju.... i nakon toga slikaju, u prilicno neukusnim (i bezobraznim) pozama, na odredjenim "kult"-mjestima koje su trenutno u trendu. sve u neposrednoj blizini jednoga do drugoga. tako sam se i ja malo zabavljala sa fotokamerom uhvateci 3 ili 4 parova na jednoj slici.... izgleda kao katalog za vjencanice....i svi su strasno mladi... u glavnom pocetkom dvadesetih (zbog cega se cesto i razvedu... upoznala sam vise mladih razvedenih zena, sve u ranim tridesetima...).

zavrsna moja primjedba o odesi bi bilo sljedeca: grad jeste prepun atrakcija i mentalitet jeste opustena.... dobro je rekla jedna od slovenki kad je odesu nazvala "beogradom na moru".... i vise puta istekla kako bi u odesi htjela zivjeti... sa druge strane, treba i vidjeti da su ljudi zaista neljubazni i da je servis u javnim mjestima cesto jednostavno katastrofa (tipa hotel bukovina, samo jos gore... - citajte ukraina 5. dio...)

vrhunac je bilo kad su mi na kraju u hotelu junest, taman kad sam bila regulisala sve racune i htjela otputovati na autobusnu stanicu, silom htjeli zaustaviti u lobby-u, zahtjevajuci da im platim 8 eura jer sam, navodno, ukrala jedan peskir. dezurna "sefica sprata", mrtva ozbiljna i glasna, trcala je za mnom, sve dole do recepcije, i na kraju zvala direktoricu hotela, neku "galinu petrovsku". ja sam zaista ostala bez rijeci. priznajem da ja jedan put u zivotu jesam ukrala hotelski peskir, jedan lijepi ruzicasti, ali to je bilo 1991e godine u israelu... i ovaj put zaista nisam bila kriva. i zacudila se njenom upornoscu. i opet niko zivo nije znao ni engleski ni njemacki mada je to bilo jedan od najvecih pristojinih hotela arkadije (recimo druge klase). a ja jadna se nesto namucila na pola ruskom, ukrainskom sa dosta "naskog" i bijesna im ponudila da mi slobodno potresu putne torbe ('bisage') i nek same provjeru. a vrijeme mi je isteklo i autobus ne bi cekao.

na kraju su se nesto kao povukle i ja jednostavno jurila vani, 6 km velikom brzinom, vozila do autobusne stanice, kao da me prati vrag... konacno sam, ne znam kako, nasla svog autobusa, taman da mi kaze vozac da bicikl ne smije na autobus. ja pokusala sa nesto para al nije pomoglo. covijek je odbio iz inata, cisto da se vidi da nesto prosto ne moze. i tad mi se od ovoga grada zaista zgadilo....(taj mi se osjecaj opet malo ublazilo...)
na kraju se na "sceni zlocina" pojavila jedna mlada zena koja mi je rijecima "if you don't let me help you, you will walk" ponudila svoju pomoc. ja se predala i ona preuzela. dugacko sa divljem gestikulacijom i dosta psovaka (toliko sam razumijela) ubijedila vozaca da jadnoj strankiniji ipak valja doci u susret... i ja usla u autobus!!
kasnije navecer, negdje na putu, taj se autobus pokvario, i 30 ljudi, ja medju njima, zavrsili na ulici, zmrzavajuci se i strpljivo cekajuci sljedeceg. ja sam nekako, prvi put taj dan, imala srece i nasla mjesto u jednoj "marsrutki", nekom kombi-u... koji me onda odveo do ulaza hotela u susjednom gradu.

evo vam dosta o odesi... bilo mi je drago kad sam iz nje pobjegla....
vuklo mi je poluotok krim sa svojom tropskom klimom, visokim temperaturama i tatarskom (citaj: muslimanskom) stanovnistvu... a o tome u 8. djelu...

((-: isabella odessitka...